Bono, The Edge, Adam Clayton i Larry Mullen Jr. krenuli su gotovo od nule, a njihovi albumi i turneje obilježili su nekoliko generacija. Bend U2 oformio se na današnji dan 1976. godine.
– U subotu, 25. rujna 1976., ta neobična skupina ljudi okupila se u mojoj kuhinji u Artaneu. I tu je sve počelo – prisjetio se godinama poslije Larry Mullen Jr. za službenu stranicu benda U2.
U toj ranoj postavi bilo je još nekoliko članova, među njima i The Edgeov brat Dik Evans, no s vremenom se iskristalizirala četvorka koja je ostala jezgra U2. Najprije su se nazvali Feedback, zatim The Hype, a naposljetku U2. Nisu bili glazbeni virtuozi, niti su se takvima predstavljali. Ono što su imali bila je energija i snažna želja da vlastitim pjesmama nešto kažu.
Bono je njihove početke svojedobno opisao riječima da su bili "bend prije nego što su znali svirati". The Edge je pak kao jedan od važnih trenutaka naveo gledanje grupe The Jam u emisiji "Top of the Pops". Tada mu je, stoji u službenoj biografiji benda, postalo jasno da tehnička virtuoznost nije jedini preduvjet za stvaranje uzbudljive glazbe. Važniji su bili energija, ideja i potreba da se nešto izrazi.
Adam Clayton se u rock'n'roll zaljubio još kao 13-godišnjak. Nakon prve akustične gitare nagovorio je roditelje da mu kupe bas, instrument čiji ga je duboki zvuk odmah privukao. Upravo su Clayton i Mullen ubrzo postali čvrsta ritam-sekcija benda, dok su Bono i The Edge postupno razvijali odnos pjevača i gitarista koji su postali jedno od zaštitnih obilježja U2.
Nakon prvih nastupa i kratkog razdoblja tijekom kojeg je Clayton praktički obavljao i posao menadžera, u priču je ušao Paul McGuinness. Put do velikog diskografskog ugovora ipak nije bio jednostavan. U2 je 1979. u Irskoj objavio EP "Three", ali brojne diskografske kuće nisu pokazivale interes za bend.
– Bio sam zapanjen kvalitetom, talentom i ambicijom te četvorice glazbenika, a ipak nismo mogli dobiti diskografski ugovor. Svi su odbili U2 prije nego što smo napokon pronašli dom u Island Recordsu – prisjetio se McGuinness.
Prekretnica je stigla 1980. godine. U svibnju je objavljen singl "11 O'Clock Tick Tock", a nekoliko mjeseci poslije debitantski album "Boy". Pjesme poput "I Will Follow" pokazale su smjer kojim će krenuti bend. Slijedio je "October", a onda 1983. "War", album kojim je U2 napravio veliki međunarodni iskorak. "New Year's Day" i "Sunday Bloody Sunday" postale su pjesme koje će ih pratiti desetljećima, a "War" im je donio i prvi album na vrhu britanske ljestvice. Koncertni "Under a Blood Red Sky" dodatno je učvrstio reputaciju benda čija se snaga možda najbolje mogla razumjeti upravo na pozornici.
Nakon tri albuma producirana uz Stevea Lillywhitea U2 je poželio promjenu. Brian Eno i Daniel Lanois uključili su se u rad na albumu "The Unforgettable Fire", snimanom dijelom u dvorcu Slane u Irskoj. Rezultat je bio atmosferičniji i eksperimentalniji U2, a iz tog razdoblja stigla je i "Pride (In the Name of Love)", jedna od njihovih najpoznatijih pjesama.
Novi zvuk nije odmah oduševio sve njihove dotadašnje obožavatelje. Bono se poslije prisjećao da je u SAD-u bilo snažnih negativnih reakcija jer je dio publike od U2 očekivao budućnost klasičnog rock'n'rolla, a dobio je album oblikovan eksperimentima Ena i Lanoisa. Bend je, međutim, ostao pri svojoj odluci. Bono je poslije naglasio koliko duguju dvojici producenata zbog toga što su uspjeli prepoznati samu srž U2.
Veliki trenutak stigao je 13. srpnja 1985. na Live Aidu. Tijekom izvedbe pjesme "Bad" Bono je sišao prema publici i pokušavao pronaći djevojku s kojom bi zaplesao. Bend na pozornici nije znao što se događa niti koliko će improvizacija trajati.
Larry Mullen poslije je priznao da im se činilo kao da je Bono nestao na cijelu vječnost. Ionako nervozni zbog veličine događaja, članovi benda počeli su paničariti, ali upravo je taj neplanirani trenutak postao jedna od najpoznatijih scena Live Aida i predstavio U2 milijunima gledatelja koji ih dotad nisu pratili.
Ako je Live Aid otvorio vrata golemoj publici, "The Joshua Tree" ih je 1987. kroz njih proveo. Album, čiji je radni naslov bio "The Two Americas", spojio je fascinaciju SAD-om s mnogo mračnijim pogledom na njihovu politiku, mitologiju i društvo.
"With or Without You" i "I Still Haven't Found What I'm Looking For" stigle su do prvog mjesta američke ljestvice singlova, dok je sam album prerastao u globalni fenomen. U2 je za "The Joshua Tree" osvojio svoje prve Grammyje, među njima nagrade za album godine i najbolju rock-izvedbu. Njihov status najbolje je ilustrirala naslovnica časopisa Time s naslovom "Rock's Hottest Ticket". Prije njih su među bendovima takvu čast dobili samo The Beatles, The Band i The Who.
Godine 1988. uslijedio je ambiciozni "Rattle and Hum", istodobno album i koncertni film kojim su još dublje zaronili u američku glazbenu tradiciju. Na njemu se našao hit "Desire", kao i suradnja s B.B. Kingom "When Love Comes to Town".
No krajem desetljeća bend je stigao do zida. Na posljednjim koncertima turneje Lovetown u Dublinu Bono je publici rekao da je za U2 to "kraj nečega" te da moraju otići i sve ponovno izmisliti.
To nisu bile prazne riječi. Četvorica glazbenika otišla su u Berlin, u legendarni Hansa Studios, i s Brianom Enom i Danielom Lanoisom počela raditi na albumu koji ih je gotovo razdvojio, ali ih je na kraju ponovno definirao.
"Achtung Baby", objavljen 1991., zvučao je kao rušenje gotovo svega što je publika dotad povezivala s U2. Industrial, elektronika, alternativni rock i plesna glazba ušli su u njihov zvuk, Bono je odbacio ozbiljnost osamdesetih i stvorio niz ironičnih scenskih alter ega, a pjesme "The Fly", "Mysterious Ways" i posebno "One" postale su novi klasici.
Daniel Lanois jednostavno je opisao recept za funkcioniranje benda. Kada uspijete svu četvoricu staviti u istu prostoriju s instrumentima u rukama, dobit ćete rezultat. Upravo je sposobnost da se četvorica vrlo različitih ljudi ponovno pronađu kroz zajedničko sviranje postala jedna od konstanti njihove karijere.
Slijedila je spektakularna Zoo TV turneja, koja je početkom devedesetih redefinirala mogućnosti stadionskog rock-koncerta kombinacijom golemih ekrana, televizijskih prijenosa, videa, satire i tada novih tehnologija. U2 više nije samo nastupao pred publikom, stvarao je golemi multimedijski spektakl.
Eksperimentiranje je nastavljeno albumima "Zooropa" i "Pop", a turneja PopMart dodatno je pomicala granice koncertne produkcije. Krajem devedesetih bend se ponovno našao pred pitanjem kamo dalje.
Odgovor je stigao 2000. albumom "All That You Can't Leave Behind". Nakon eksperimentalnog desetljeća U2 se okrenuo jednostavnijim pjesmama i velikim melodijama. "Beautiful Day" postala je jedan od najvećih hitova njihove kasnije karijere, a album je otvorio još jedno iznimno uspješno razdoblje.
Četiri godine poslije objavljen je "How to Dismantle an Atomic Bomb", predvođen singlom "Vertigo". Album je zauzeo prvo mjesto u 34 zemlje, uključujući SAD, Veliku Britaniju i Irsku, dok su album i njegove pjesme osvojili ukupno osam Grammyja u kategorijama u kojima su bili nominirani.
Do tada je već bilo jasno da U2 više ne pripada samo svojoj generaciji. Bend je 2005. primljen u Rock & Roll Kuću slavnih, a uveo ga je Bruce Springsteen. U Kuću slavnih ušla su sva četiri člana, Bono, The Edge, Adam Clayton i Larry Mullen Jr.
Njihova diskografija nastavila se albumima "No Line on the Horizon", "Songs of Innocence" i "Songs of Experience", a koncertne ambicije nisu se smanjivale. U2 360° Tour između 2009. i 2011. oslanjao se na golemu kružnu pozornicu koja je omogućavala publici da okruži bend, a s tom turnejom su posjetili i zagrebački Maksimir. Desetljeće poslije su ponovno krenuli na stadione kako bi izveli "The Joshua Tree" u cijelosti povodom 30. godišnjice albuma.
Tijekom pet desetljeća U2 je postao jedan od najnagrađivanijih rock-bendova svoje generacije. Recording Academy navodi ih kao dobitnike 22 nagrade Grammy, što ih svrstava među najuspješnije sastave u povijesti tih nagrada.
Njihov utjecaj odavno je izašao iz okvira glazbe. Bono je desetljećima angažiran u kampanjama vezanima uz borbu protiv siromaštva, AIDS-a i globalnog duga, dok je bend humanitarne i političke teme često unosio i u vlastite koncerte i pjesme. U2 je 2022. primio Kennedy Center Honors, jedno od najvažnijih američkih priznanja za doprinos umjetnosti i kulturi. Članovi benda tada su se prisjetili kako su još 1980. prvi put otputovali preko Atlantika i priznali da ni u najluđim snovima nisu zamišljali da će se četiri desetljeća poslije vratiti po takvo priznanje.
Godine 2023. objavili su "Songs of Surrender", projekt za koji je The Edge odabrao i producirao 40 novih verzija pjesama iz njihove karijere. Umjesto jednostavne kompilacije hitova, U2 je odlučio stare pjesme ponovno snimiti, mijenjajući aranžmane, tempo, tonalitete, a ponegdje i tekstove.
– Glazba vam omogućuje putovanje kroz vrijeme – objasnio je The Edge predstavljajući projekt. Bend je, kaže, zanimalo što bi se dogodilo kada bi svoje rane pjesme donijeli sa sobom u sadašnjost i ponovno ih osmislili iz perspektive 21. stoljeća. Ono što je počelo kao eksperiment ubrzo je preraslo u mnogo veći projekt.
Iste godine U2 je ponovno napravio nešto što je malo tko mogao očekivati od benda koji je tada postojao gotovo pola stoljeća. Postali su prvi izvođači koji su održali koncertnu rezidenciju u novootvorenom Sphereu u Las Vegasu. "U2 Achtung Baby Live at Sphere" trajao je od rujna 2023. do ožujka 2024. i obuhvatio 40 koncerata, a središte programa bio je album "Achtung Baby". Zbog zdravstvenih problema Larryja Mullena Jr. za bubnjevima ga je tijekom rezidencije zamijenio Bram van den Berg.
Nakon Spherea bend se ponovno okrenuo vlastitoj prošlosti. Povodom 20 godina albuma "How to Dismantle an Atomic Bomb" 2024. objavljena je remasterirana verzija albuma, ali i "How to Re-Assemble an Atomic Bomb", svojevrsni "album iz sjene" sastavljen od deset pjesama pronađenih u arhivi originalnih studijskih snimanja. Među njima su dotad neobjavljene skladbe "Treason", "Evidence of Life", "Country Mile" i "Happiness".
The Edge je objasnio da je zavirio u vlastitu arhivu tražeći neobjavljene snimke i, kako je rekao, "pogodio jackpot". Ponovno slušajući materijal, članovi benda zaključili su da su neke pjesme koje su prije dva desetljeća ostavili po strani zapravo zaslužile novi život.
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
