Nikad mi nije bilo žao što sam se sto posto posvetio stand-upu, iako mi ponekad nedostaju kreativni dijelovi arhitekture, poput skiciranja, osmišljavanja ideja i interijera, otkrio nam je
Na sceni ste dugi niz godina, a nedavno je i LAJNAP proslavio 10 godina postojanja. Što se sve za Vas promijenilo u tih 10 godina? Kako sada 'diše' kolektiv u odnosu na početak?
Deset godina je stvarno puno, iako se ponekad čini kao da je sve to bilo prije dva tjedna, a istovremeno kao da je prošlo trideset godina. Što se mene tiče, ostao sam isti, barem kada je riječ o stand-upu i poslu. I dalje mi je cilj nasmijati ljude i pružiti im dobar provod. Trudim se stalno pisati novi materijal i biti zanimljiv publici.
Što se tiče LAJNAP-a kao kolektiva, prošli smo puno toga zajedno, od loših i užasnih do katastrofalnih nastupa, ali i onih predivnih, najljepših. Kroz sve to postali smo iskusniji, profesionalniji i jednostavno uhodaniji. Nakon deset godina dobro se poznajemo, ali u suštini smo ostali isti – svatko je svoj “idiot” na svoju stranu, samo što se sada ipak bolje razumijemo.
Kako ste krenuli sa stand-upom i jeste li ikada poželjeli vratiti se arhitekturi?
Nikad mi nije bilo žao što sam se sto posto posvetio stand-upu, iako mi ponekad nedostaju kreativni dijelovi arhitekture, poput skiciranja, osmišljavanja ideja i interijera…. I dalje crtam i slikam, tako da mi taj dio kreativnosti nije potpuno nestao iz života. Sve u svemu, u rijetkim trenucima me “zasvrbi” arhitektura, ali ipak - stand-up je moja iskrenija ljubav.
Imate li savjet za nekoga tko bi se počeo time baviti? Kakvo je Vaše bilo iskustvo?
Za one koji se žele početi baviti stand-up komedijom najbolji univerzalni savjet je: najbolje je jednostavno probati. Teško je to opisati, kao da nikada nisi plivao i pokušavaš nekome objasniti kako je to biti u vodi. Savjet svakome tko je duhovit i tko se želi baviti ovim poslom je da okuša na pozornici. Vjerojatno će biti smiješan samo je pitanje može li se nositi s tom razinom stresa, treme, panike te može li preživjeti teškoće javnog govora. Ako je ljubav prema nasmijavanju drugih jača od ovih strahova - to je to.
Kad se danas sjetim svog prvog nastupa u Varaždinu, čini mi se katastrofalnim, ali istovremeno mi je to bilo predivno iskustvo. Varaždin, lokal patriotizam… Došli su prijatelji iz Zagreba, Čakovca… Nastupao sam pred otprilike 60 ljudi u kafiću. Nastup je trajao nekih 35-40 minuta, što je zapravo suludo jer treba gradit nastupi sedam po sedam minuta. Sve u svemu bilo je super, preživio sam i to mi je dalo hrabrosti da krenem dalje.
Treba li dobar komičar pratiti druge komičare ili je bolje da ostane što je moguće više 'originalan'? Pratite li vi rad drugih komičara?
Ovisi od komičara do komičara. Mislim da ipak svatko od nas gleda druge komičare, ovisno o svojem ukusu. To je zanimljivo, mislim i korisno čuti novu foru, razmišljati o njezinoj konstrukciji, kako je neki komičar došao do fore, gdje bi se mogla poboljšati… Ima nekoliko komičara koji su mi stvarno dragi i svaki mi je uzor zbog neke svoje karakteristike i kvalitete. Kada mi je dosadno gledam njihove nastupe, ponovno i ponovno, ali njihove fore su njihove fore, a moje fore su moje fore.
Od stranih komičara najdraži mi je Dylan Moran zbog stila i načina pisanja fora te spontanosti. Louis C.K., Ricky Gervais, Bill Burr samo su neki koje također pratim… Ima ih stvarno dosta… Kada imam vremena pogledam i domaće komičare koji rade samostalne stand-up nastupe i predstave. Sve u svemu mogao bih reći da ovisno o vremenu volim pogledati druge, ali nije da ih gledam baš 500!
Ima li slučajeva 'posuđivanja' ili krađe fora? Što od domaćih, što od stranih komičara?
Što se tiče krađa fora, ne znam… Možda ima onih komičara koji to namjerno naprave, a nekima se dogodi i spontano jer čuješ foru koja ti “ostane u mozgu” pa ti se nakon nekog vremena to čini kao tvoja ideja… Kada dođe do takvih nesuglasica sve se to razgovorom među komičarima može riješiti i nema problema. Znaju se dogoditi i situacije da više komičara započne foru istom premisom, ali onda odu na svoju stranu i na svoj način raspišu foru… Generalno, ako poštuješ stand-up krađa fora je katastrofalna i gleda se na to kao na izdaju.
Je li teško smisliti što ćete pričati na nastupu? Kako taj proces izgleda kod Vas?
Stalno zapisujem situacije koje bi potencijalno mogle biti smiješne fore u mobitel. To kasnije prebacim u bilježnicu i onda raspisujem fore… Ipak, najvažnije je isprobati foru pred publikom. Zanimljivo, čak i nakon godina iskustva nikad ne znaš kako će fora proći kod publike.
Često me neke fore iznenade koliko dobro prođu pred publikom, a po nekoj logici ne bi trebale. I obrnuto, naravno. Ponekad u nekom razgovoru probam ubaciti neku rečenicu ili dvije, da se ne primijeti da je fora, ali, kao što sam rekao, jedina prava proba je pred publikom.
Kako reagirate ako se publika ne nasmije? I koliko je smijeha je dovoljno smijeha da neku foru zadržite u repertoaru?
S iskustvom sam dobio malo deblju kožu pa čak i ako fora ne prođe - dobro je. Svi smo živi, nitko nije ozlijeđen. S druge strane, naravno da me kao komičara to boli, ali prijeđem na drugu foru i to je to. Ako tri zaredom ne prođu onda se komičar osjeća kao da bi najradije odustao, ali opet to su samo fore… Neka prođe, neka ne.
Ako fora tri, četiri, pet puta ne prođe - očito je stvar u meni i to da je ta situacija samo meni smiješna, a drugim ljudima nije. Isto tako, ako fora nekoliko puta prođe - to je to. U tom slučaju foru zadržavam i razrađujem ju dalje.
U nastupima često spominjete stvari iz svog privatnog života, kao što su neke obiteljske anegdote, Međimurje, napolitankice... Kako Vaši bližnji gledaju na to, ali i na stand-up karijeru? Je li se nekad netko naljutio na neku foru?
S publikom podijelim neke stvari iz privatnog života, iz odrastanja, života, rodnog kraja kao što su Međimurje ili spomenute napolitankice, i to je normalno. Mislim da se nitko od mojih bližnjih nikada nije naljutio na moju foru, ako je neka fora malo na granici privatnosti prije izvođenja provjerim s mamom, bakom, curom ili provjerim bi li to bilo OK da spomenem. One “privatnije” privatne stvari jako cijenim i ne dijelim ih na pozornici s publikom.
Osim po Hrvatskoj, imali ste nastupe i u susjednim zemljama. Primjećujete li neku razliku u publici? Prilagođavate li svoj materijal za različitu publiku?
Prvenstveno nastupam u Hrvatskoj uz manji broj gostovanja u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, a nedavno sam prvi put nastupao u nekoliko gradova u Njemačkoj. Stvarno mi je svugdje odlično nastupati.
Ipak, mogu biti 100% svoj jedino kada sam doma, u Međimurju i kada mogu izvoditi lokalne fore za koje znam da moji razumiju. Kad malo bolje razmislim, svoj mogu biti i u Zagrebu jer sam u tom gradu već jako dugo. Kada sam u Splitu ili nekom od južnijih krajeva neke se stvari izbace, neke se rečenice i govor prilagode da me publika razumije, ali generalno ne prilagođavam materijal na mjestima gdje je publika došla pogledati komičara. Ako sam na nekom korporativnom nastupu tu više prilagodim materijal, izbacim čudnije, crnije i prostije fore i općenito se prilagodim publici, ovisno čime se bave itd. jer ako je fora personalizirana veće su šanse da će proći.
Bilo je odlično. Očekivao sam veći miks publike, tj. više ljudi iz BiH i Srbije, ali na kraju je velika većina bila Hrvata. Međutim, “ovih drugih” je ipak bilo dovoljno da ih mogu zezati, ha-ha. Nadam se da ću još nastupati u dijaspori. Možda u Njemačkoj, možda u Švicarskoj, Australiji… Zanimljiva je to publika koja je željna smijeha. U nekoliko trenutaka sam morao zastati da neki iz publike dođu do zraka od smijanja i da mogu nastaviti dalje. Sve u svemu, fenomenalno iskustvo.
Posljednjih godinama svjedočimo cenzuri i autocenzuri komičara diljem svijeta. Kako vi gledate na to?
Svaka se fora, nevezano koliko je “crna” i žestoka, može ispričati, samo je potrebno znati procijeniti situaciju, publiku… Tajming je jako, jako bitan. Sa svačim se komičar može izvući, ali samo ako mu je tajming dobar.
Živite od toga da drugim ljudima popravite dan i nasmijete ih. Što nasmijava Vas?
Komičare nasmijavaju iste stvari kao i sve druge ljude, jedino što možda fora mora biti malo bolja. Na primjer, neki standardni vic, ako si komičar, već možeš pretpostaviti u kojem smjeru ide i kako će završiti. Mi komičari volimo dobro napisane fore, kvalitetne fore, jako glupe fore, crne fore… Kakav god da je tip fore mi komičari to volimo, samo da ide malo više u ekstrem.
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
