Od zezancije i Supervala do albuma, Rock&Off nagrade i nominacije za Porin. Lovro Urlić za 24sata otkriva kako izgleda život benda između koncerata, fakulteta i kaotičnih turneja.
Kad su se krajem 2021. okupili s idejom da se iz zezancije prijave na Superval, Smrdljivi Martini teško su mogli pretpostaviti da će ta šala potrajati godinama. Prvi Superval odsvirali su 2022. godine, upravo u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, a ono što je trebalo biti kratkotrajna srednjoškolska avantura pretvorilo se u ozbiljnu glazbenu priču.
Danas Smrdljive Martine čine Lovro Urlić na gitari i vokalu, Zvonimir Curiš na gitari, Noa Klemenčić na basu i vokalu te Nikola Andrašić na bubnjevima i vokalu. Iza njih su nastupi po Hrvatskoj, ali i gostovanja u Beogradu i Sarajevu, debitantski album "Rhaphigaster nebulosa", Rock&Off nagrada za Veliki prasak godine te nominacija za Porin u kategoriji Novi izvođač godine.
Sudeći prema odgovorima Lovre Urlića, neke se stvari ipak nisu promijenile. Bend je i dalje jednako sklon kaosu, internim šalama i planovima koji sežu sve do Marsa.
– Šala je uistinu izmaknula kontroli. Evo, nakon gotovo pet godina i dalje smo tu. Kad se sjetimo prvog Supervala na kojem smo nastupili, davne 2022., nismo zamišljali ništa od ovoga. Trebali smo se nakon toga raspasti i svi nastaviti sa svojim životima, ali eto, i dalje dišemo – priča Lovro za 24sata.
Umjesto raspada stigle su nove svirke, album, turneje, a potom i jedno od važnijih priznanja za mlade izvođače na domaćoj sceni. Smrdljivi Martini osvojili su Rock&Off nagradu za Veliki prasak godine. Moglo bi se očekivati da je takav trenutak završio velikim tulumom, no njihova je proslava bila nešto manje glamurozna.
Planirali su, kaže Lovro, "ludi after", ali su najprije završili u studentskom kafiću. Kako ondje nije bilo mjesta, društvo se preselilo na klupice, a večer je završila u parkiću. Velika nagrada, dakle, proslavljena je na prilično jednostavan način.
– Na kraju smo, kao pravi klošari, pobjedu proslavili u parkiću na klupicama – smije se Lovro.
A pitanje tko je od četvorice nagradu doživio najemotivnije nema sasvim jasan odgovor. Naime, prije dodjele gledali su "Titanic".
– Svi smo emotivno plakali tijekom dodjele pa se više nije moglo razaznati odakle emocije zapravo dolaze – kaže.
Uz Rock&Off nagradu stiglo je i 1500 eura potpore, što mladom bendu nije beznačajan iznos. Instrumenti, snimanja, spotovi, putovanja i oprema brzo pojedu budžet, no oko toga, barem prema Lovrinoj verziji priče, nije bilo previše demokratskog pregovaranja.
– Nema demokracije kod nas. Funkcioniramo pod izmjeničnom diktaturom – šali se.
Novac su ipak potrošili vrlo ozbiljno, uložili su ga u opremu za snimanje kako bi novi materijal i sljedeći album zvučali još bolje. Rock&Off Tour u međuvremenu ih je odveo izvan uobičajene zagrebačke rutine. Život mladog benda na turneji kod njih podrazumijeva spavanje gdje god se pronađe dovoljno prostora za leći, zajedničke odlaske po hranu i rituale prije izlaska na pozornicu. Lovro bez puno razmišljanja priznaje i tko najčešće kasni. On.
Dok ostatak benda prije svirke radi svoju verziju Ice Bucket Challengea, Lovro ih snima. Za dodatno podizanje energije imaju i glazbeni ritual. Njihov izbor nije neki rock klasik, nego PSY i "Gangnam Style", koji slušaju prije nastupa.
Na samim koncertima publika im, pak, redovito priredi situacije koje je teško unaprijed predvidjeti. Vidjeli su ljude kako usred svirke rade sklekove, penju se na pozornicu ili pokušavaju prebaciti prijatelja preko sebe, s različitim stupnjevima uspjeha. Ponekad takvi pothvati završe i padom zbog kojeg članovi benda nakratko prestanu razmišljati o pjesmi i počnu provjeravati je li s publikom sve u redu. Takvih priča, kaže Lovro, imaju dovoljno za mnogo duži razgovor.
– Brojne priče imamo, ali preduge su za jedan intervju. Jednog će se dana sve javno ispričati – najavljuje.
Prije toga slijedi Vintage Industrial Bar. Upravo taj prostor ima posebno mjesto u njihovoj povijesti jer je bio jedna od prvih ozbiljnijih pozornica na kojoj su kao vrlo mlad bend dobili priliku stati pred veću publiku. Ondje su kroz Superval počeli okupljati i ekipu koja ih je nastavila pratiti.
Zato će koncert 23. rujna imati i dozu nostalgije. Promoviraju vinilno izdanje prvijenca "Rhaphigaster nebulosa", ali ne planiraju večer svesti samo na odsviravanje albuma. Publiku bi trebali provesti kroz različite faze benda, od pjesama koje su svirali na prvim gažama u klubu Cadillac do sasvim novog materijala na kojem su tek počeli raditi.
– Za koncert spremamo mnogo sreće i radosti i dane naše mladosti – kaže Lovro.
Upravo su svakodnevica i iskustva njihove generacije važan dio pjesama Smrdljivih Martina. Ljubav, Zagreb i problemi mladih bez problema kod njih dijele prostor s hranom i situacijama koje na prvi pogled baš i ne izgledaju kao materijal za rock pjesmu. No u bendu, tvrdi Lovro, ne postoji jedan član čije ostale ideje redovito moraju proći ozbiljno uvjeravanje. Pjesma mora dobiti zeleno svjetlo sve četvorice.
Na pitanje odakle onda crpe inspiraciju, ponovno poseže za internim humorom benda i njihovom opsesijom CIA-om. Prema njegovoj, dakako ne sasvim ozbiljnoj verziji, članovi benda "uhode ljude i prerušavaju se u njih" kako bi doznali dovoljno o njihovim životima za novu pjesmu.
View this post on Instagram A post shared by Smrdljivi Martini (@smrdljivimartini)
Iza svih tih šala postoji i manje glamurozna strana života mladog benda. Sva četvorica još su studenti, pa raspored koncerata ne pita mnogo za kolokvije, ispite i završne radove. Lovro pamti svirke četvrtkom nakon kojih bi ga već u petak čekao kolokvij. Nikola i Zvonimir ove su godine imali ispite između koncerata, dok su Noa i Zvonimir paralelno s Rock&Off turnejom i promocijom albuma radili na završnim radovima.
– Uvijek je sve zbrda-zdola, ali uživamo dok smo živi – sažima Lovro njihov trenutačni tempo.
A kada napokon nema koncerata, studija, fakulteta ni proba, njihov zajednički život ne prestaje. I dalje se privatno druže, odlaze u kafiće, gledaju filmove ili jednostavno sjede na klupama u parku. Organizacija proba nešto je manje pouzdana kategorija. Dogovore termin, a onda, kaže Lovro, ostaje samo "pitanje sudbine i vjere" hoće li se svi doista pojaviti.
Možda upravo zbog takvog odnosa bend i nakon nekoliko intenzivnih godina još uvijek djeluje kao produžetak prijateljstva koje je počelo bez velikog plana. Od srednjoškolskog Supervala stigli su do albuma, nagrada, Porina i turneje, ali sami ne pokušavaju stvoriti dojam da sada imaju precizno razrađen plan za sljedećih deset godina. Osim jednog. Marsa.
– Želimo da priča ode daleko kao i raketa koju izrađujemo kako bismo jednog dana održali koncert na Marsu – kaže Lovro.
Dok raketa ne bude spremna, planovi su nešto prizemniji. Žele nastaviti rasti, snimati i učiti, svjesni da su još mlad bend i da je od glazbe danas teško živjeti. Zato im je važno sačuvati i život izvan benda, premda nitko od njih ne razmišlja o životu potpuno bez glazbe.
Smrdljivi Martini tako su u nekoliko godina stigli prilično daleko za bend koji se, prema prvotnom planu, trebao raspasti nakon jedne srednjoškolske avanture. A prije eventualnog puta prema Marsu čeka ih povratak tamo gdje je važan dio priče počeo, u Vintage Industrial Bar i pred publiku koja ih je gledala još dok nitko, pa ni oni sami, nije znao koliko će dugo ova šala trajati.
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
