Mate Mišo Kovač preminuo je danas, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi, a njegova suradnja s Đorđem Novkovićem rezultirala je brojnim hitovima koji su oblikovali glazbenu scenu
Među njima posebno mjesto zauzima Đorđe Novković, autor velikog dijela Mišinih najpoznatijih hitova, dok je Zdenko Runjić potpisao jednu od pjesama koja će desetljećima poslije postati i neslužbena himna Hajdukovih navijača. Iako Mišo nije bio autor većine svojih velikih uspješnica, njegova je snaga bila u interpretaciji te u načinu na koji je tuđe stihove pretvarao u pjesme koje su ljudi doživljavali kao vlastite životne priče.
- Nitko ne može napisati bolju pjesmu za Mišu od mene - izjavio je jednom prilikom Novković.
Njihova suradnja započela je krajem šezdesetih godina, kada je Novković prepoznao nešto posebno uv tada mladom pjevaču iz Šibenika. U intervjuu za Jutarnji list 2007. godine prisjetio se da je Mišu prvi put zapazio 1967. na Zagrebfestu.
- Zapazio sam ga još 1967. godine na Zagrebfestu, gdje je pjevao pjesmu Zvonka Špišića "Budi takva kakvu te želim". Ta pjesma u Zvonkovoj je izvedbi zvučala skroz drugačije: Špišić ju je otpjevao precizno, fino, a Mišo je davao energiju i agresiju - rekao je 2007. godine za Jutarnji list .
Dvije godine kasnije dobili su priliku za prvu veliku suradnju. Novković je imao pjesmu 'Više se nećeš vratiti', koju je prvotno trebao izvesti Ivica Šerfezi, no je kretao na turneju po Americi, pa je trebalo pronaći drugog izvođača. Iako mu je tadašnji Jugoton predlagao Tomu Zdravkovića, Novković je inzistirao na Miši Kovaču.
Mišo je s pjesmom nastupio na Šlageru sezone 1969. godine, a singl je prodan u približno pola milijuna primjeraka. Bio je to početak jedne od najuspješnijih suradnji u povijesti domaće zabavne glazbe. Kada se Đorđe Novković 1969. s obitelji preselio iz Sarajeva u Zagreb, Mišo mu je pomogao da započne novi život. Novković tada u Zagrebu nije imao mnogo poznanstava, a Mišo mu je pronašao stan i posudio 5000 njemačkih maraka.
- Bili smo veliki prijatelji i odlični suradnici - prisjetio se Mišo godinama kasnije.
- Imao sam dva popluna, dva jastuka, ženu i malo dijete od godinu i pol dana. Nekako smo našli stan. Mišo mi je posudio 5000 maraka. Tako sam počeo. Znate, mi u to doba nismo gledali na novac. Bilo nam je bitnije da nam se pjesme snimaju i izvode. Je li mi slava koju sam relativno brzo stekao ikad udarila o glavu? Vjerujte, nikad. Uvijek sam bio autor iz pozadine, nisam se volio slikati ni producirati. Tonski studio bio je moj prirodni okoliš - rekao je Novković 2007. godine za Jutarnji list.
Njihovo prijateljstvo i suradnja nastavili su se više od dva desetljeća, a u tom su razdoblju nastali hitovi kao što su 'Ostala si uvijek ista', 'Najljepše su oči moje majke', 'Još i danas teku suze jedne žene', 'Svi pjevaju, ja ne čujem', 'Čemu da živim' i 'Bez rastanka suza nema'. Novković je imao izniman osjećaj za melodiju koja se lako pamti, a Mišo je svojim glasom i interpretacijom takvim pjesmama davao dodatnu emocionalnu snagu.
Tekstopisac Željko Pavičić, koji je godinama surađivao s obojicom, prisjetio se da je Novković znao govoriti kako Mišo sjajno pjeva čak i kada ne pogodi baš svaku notu. Za Novkovića to nije bila slabost. Upravo je u tome prepoznavao Mišin stil i posebnost njegove interpretacije. Pavičić je otkrio i da je skladatelj znao napisati glazbu za novu pjesmu za manje od pola sata.
Koliko mu je značio Đorđe Novković pokazala je i Mišina reakcija na skladateljevu smrt 2007. godine. Jutarnji list tada je izvjestio izvjestio da su novinari su Miši javili kako je njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik iznenada preminuo. Mišo je najprije dugo šutio, a zatim je počeo govoriti o nepredvidivosti života, a na kraju je zaplakao.
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
