Predstava nas vraća u Zagreb 1362. godine, ali njezina priča o osudi i etiketiranju itekako je aktualna i danas, samo se preselila na društvene mreže
Radnja nas vraća u srednjovjekovni Zagreb, u vrijeme u kojem su grad činila dva suprotstavljena dijela - biskupski Kaptol i svjetovni Gradec. Dva brda povezivao je, ali i razdvajao, potok Crikvenik, koji je tekao današnjom Tkalčićevom ulicom. Upravo na Gradecu, na prostoru današnjeg Trga svetog Marka, odvija se priča o Dragici. Ona je vidarica koja bere ljekovito bilje i prodaje ga na tržnici, pomažući ljudima koji je zbog toga vole i cijene. Među njima je i Đuka, u kojeg je zaljubljena Marica, prodavačica jaja.
Ljubomorna Marica odlučuje ocrniti Dragicu i optužuje je za coprnjaštvo. Jedna riječ tako postaje dovoljna da se život mlade žene potpuno promijeni. Iako su se Zagreb i svijet od tada promijenili, autori predstave upozoravaju da se ljudska ćud nije toliko promijenila. Zlonamjerne optužbe, etiketiranje, ismijavanje i ponižavanje postoje i danas, samo su se preselili u novi prostor - na društvene mreže.
Upravo tu poveznicu između srednjovjekovne priče i današnjice ističe dramaturginja Marijana Fumić.
- Nije se promijenila ljudska ćud. Da…, o da… kroz stoljeća čovjek je povećao svoje znanje i vještine, velikim inženjerskim pothvatima zauzdan je i nadsvođen nepredvidivi potok i na njemu je nastala ulica, ukroćena je divlja Sava i 'spremljena' u svoje današnje korito, ali čovjek svoju ćud nije uspio promijeniti - poručila je Fumić.
Predstava, tako, ne govori samo o jednom davnom slučaju i vremenu u kojem je optužba za copranje mogla imati ozbiljne posljedice nego postavlja pitanje koliko smo se doista promijenili. Jer, kako poručuju iz Žar ptice, čovjek je kroz stoljeća napredovao u znanju i tehnologiji, ali potreba da nekoga osudi ili obilježi jednom riječju nije nestala.
Dragicu glumi Ana Dora Bajto, Đuku Jurica Marčec, a ljubomornu Maricu Veronika Mach. U predstavi igraju i Ana Marija Vrdoljak, Berislav Tomičić i Ante Krstulović. Scenografiju potpisuje Ivo Knezović, kostime Mirjana Zagorec, glazbu Nikša Marinović, scenski pokret Blaženka Kovač Carić, a dizajn svjetla Lana Nežmah. Predstava tako otvara prostor za razgovor o tome koliko brzo riječ može postati osuda, ali i koliko je teško skinuti jednom nametnutu etiketu. Iako je njezina priča smještena u Zagreb 14. stoljeća, “Coprnica Dragica” podsjeća da pitanje o tome koliko lako sudimo drugima nije ostalo zarobljeno u prošlosti.
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
