Legendarni Mišo Kovač u dokumentarcu 'Portret', koji je CMC televizija prikazala krajem 2021. godine, prisjetio se teških početaka, siromaštva, odnosa s kolegama i nevjerojatne ljubavi prema publici.
Razgovor je snimljen u Strožancu pokraj Splita, gdje je Mišo tada boravio sa suprugom Lidijom. Odjeven u ružičastu košulju, sa zlatnim lančićem i prepoznatljivim sunčanim naočalama, prisjetio se djetinjstva u Šibeniku i otkrio kako je nastao njegov legendarni nadimak.
- Ćaća me zvao: 'Mišiću, mišu, mišu moj mali'. I tako su me prozvali Mišo, a meni je Mate ime - ispričao je pjevač.
Prisjetio se i razgovora s Vicom Vukovom prije jednog od prvih nastupa. Nije znao treba li se publici predstaviti kao Mate ili Mišo, a Vukov mu je savjetovao da zadrži nadimak jer ga svi već tako poznaju.
Iako je poslije postao jedna od najvećih glazbenih zvijezda, njegovi počeci bili su obilježeni neimaštinom. Nakon služenja vojnog roka pokušao je izgraditi karijeru u Beogradu, no ondje se, kako je ispričao, nije osjećao prihvaćenim. Odlučio je sreću potražiti u Zagrebu, kamo je stigao 1963. godine.
Bez novca i sigurnog smještaja obilazio je zagrebačke lokale u nadi da će dobiti priliku zapjevati. Prisjetio se kako je u mornarskoj majici odlazio od Gradske kavane do drugih poznatih mjesta na kojima su nastupali glazbenici. Nije tražio honorar, nego priliku da pokaže što zna. U tim teškim danima pomagali su mu studenti, posebno oni iz Osijeka i Splita.
Za jedan od prvih nastupa morao je čak posuditi smoking i cipele jer nije imao odgovarajuću odjeću. Ipak, njegova interpretacija pjesme 'La novia' počela je privlačiti pozornost, a ubrzo su stigli i prvi veliki uspjesi.
U dokumentarcu se prisjetio i svojih slavnih sugrađana Arsena Dedića i Vice Vukova. Sva trojica odrasla su u šibenskoj Teslinoj ulici, a Mišo je za svakoga imao posebno priznanje. Vukova je smatrao vrhunskim tenorom, Dedića najvećim kantautorom, dok je sebe u svom prepoznatljivom stilu nazivao zapovjednikom estrade.
Posebno zanimljiva bila je njegova priča o odnosu s Krunoslavom Kićom Slabincem. Prisjetio se zajedničke turneje po Njemačkoj, tijekom koje su se natjecali za naklonost publike. Slabinac je, prema Mišinu prisjećanju, pobijedio na prvim koncertima, što je u njemu probudilo natjecateljski duh.
Mišo je tvrdio da je nakon toga pobijedio na preostala 23 koncerta te da njih dvojica poslije više nisu razgovarala. Bila je to samo jedna od anegdota kojima je dočarao odnose na tadašnjoj glazbenoj sceni.
Iako je tijekom karijere zaradio milijune i prodao više od 20 milijuna ploča, Mišo je često isticao da novac nije najvažniji. U dokumentarcu je iznio i svoju neobičnu životnu filozofiju prema kojoj je pola milijuna maraka malo, a 500 maraka puno novca. Unatoč golemoj popularnosti i visokim honorarima, nije odbijao humanitarne nastupe.
Govorio je i o svojoj velikoj ljubavi prema Hajduku, rodnom Šibeniku i Splitu, ali posebno mjesto u njegovim pričama uvijek je imala publika. Bio je svjestan da bez ljudi koji su desetljećima kupovali njegove ploče i dolazili na koncerte ne bi ostvario takvu karijeru.
- Nitko nikad neće postati netko ako on to želi, ali publika ne želi. Nemaš šanse ako te ne žele ljudi - poručio je Mišo u dokumentarcu.
Upravo je taj odnos s publikom obilježio njegov život. Od mladića koji je bez novca obilazio zagrebačke lokale do glazbene legende koja je punila najveće dvorane i stadione, Mišo je ostao vjeran pjesmama koje su ga proslavile i ljudima koji su ga desetljećima pratili.
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
