MIŠO Kovač, koji je preminuo u 86. godini, iza sebe je ostavio neke od najpoznatijih pjesama hrvatske zabavne glazbe. "Ostala si uvijek ista", "Ako me ostaviš", "Poljubi zemlju", "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim" i brojne druge pjesme desetljećima su se pjevale na koncertima, svadbama i proslavama. No iza njih su stajali skladatelji i tekstopisci koji su dobro znali kakve pjesme odgovaraju Mišinu glasu i osobnosti.
Među njima posebno mjesto zauzima Đorđe Novković, autor velikog dijela Mišinih najpoznatijih hitova, dok je Zdenko Runjić potpisao jednu od pjesama koja će desetljećima poslije postati i neslužbena himna Hajdukovih navijača.
Mišo nije bio autor većine svojih velikih uspješnica. Njegova je snaga bila u interpretaciji, u načinu na koji je tuđe stihove pretvarao u pjesme koje su ljudi doživljavali kao vlastite životne priče.
"Nitko ne može napisati bolju pjesmu za Mišu od mene." Nije to bila samo izjava samouvjerenog skladatelja. Novković je desetljećima stvarao pjesme koje su postajale veliki hitovi upravo u Mišinoj izvedbi.
Njihova suradnja započela je krajem šezdesetih godina, kada je Novković prepoznao nešto posebno u mladom pjevaču iz Šibenika.
U intervjuu za Jutarnji list 2007. godine prisjetio se da je Mišu prvi put zapazio 1967. na Zagrebfestu, gdje je izvodio pjesmu Zvonka Špišića "Budi takva kakvu te želim". Novković je objasnio da je Špišić istu pjesmu pjevao precizno i fino, dok joj je Mišo davao mnogo više energije i agresivnosti. Upravo je to bilo ono što ga je privuklo Mišinu načinu pjevanja.
Dvije godine kasnije stigla je prilika za prvu veliku suradnju. Novković je imao pjesmu "Više se nećeš vratiti", koju je prvotno trebao izvesti Ivica Šerfezi. No Šerfezi je odlazio na turneju po Americi, pa je trebalo pronaći drugog izvođača.
Iako mu je tadašnji Jugoton predlagao Tomu Zdravkovića, Novković je inzistirao na Miši Kovaču.
Mišo je s pjesmom nastupio na Šlageru sezone 1969. godine, a singl je prodan u približno pola milijuna primjeraka. Bio je to početak jedne od najuspješnijih suradnji u povijesti domaće zabavne glazbe. Mišo mu je pronašao stan i posudio 5000 njemačkih maraka
Kada se Đorđe Novković 1969. s obitelji preselio iz Sarajeva u Zagreb, Mišo mu je pomogao da započne novi život. Novković tada u Zagrebu nije imao mnogo poznanstava, a Mišo mu je pronašao stan i posudio 5000 njemačkih maraka. "Bili smo veliki prijatelji i odlični suradnici", prisjetio se Mišo godinama kasnije.
Njihovo prijateljstvo i suradnja nastavili su se više od dva desetljeća. U tom su razdoblju nastali hitovi poput "Ostala si uvijek ista", "Najljepše su oči moje majke", "Još i danas teku suze jedne žene", "Svi pjevaju, ja ne čujem", "Čemu da živim" i "Bez rastanka suza nema". Novković je imao izniman osjećaj za melodiju koja se lako pamti, a Mišo je svojim glasom i interpretacijom takvim pjesmama davao dodatnu emocionalnu snagu.
Tekstopisac Željko Pavičić, koji je godinama surađivao s obojicom, prisjetio se da je Novković znao govoriti kako Mišo sjajno pjeva čak i kada ne pogodi baš svaku notu. Za Novkovića to nije bila slabost. Upravo je u tome prepoznavao Mišin stil i posebnost njegove interpretacije. Pavičić je otkrio i da je skladatelj znao napisati glazbu za novu pjesmu za manje od pola sata.
Dok je Novković bio najvažniji autor u Mišinoj karijeri, Zdenko Runjić imao je drukčiju, ali također važnu ulogu. Njihova suradnja nije bila toliko opsežna. Runjić i Mišo surađivali su na tri pjesme: "Vrbe", "Bijela me nosi lađa" i "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim". Upravo je posljednja postala jedna od najprepoznatljivijih pjesama u Mišinu repertoaru.
Runjić je napisao glazbu, Drago Britvić tekst, a Stipica Kalogjera aranžman. Mišo je s njom 1975. godine nastupio na Splitskom festivalu i osvojio nagradu publike. Pjesma je s vremenom dobila značenje koje je nadraslo njezin izvorni ljubavni tekst. Hajdukovi navijači preuzeli su njezin refren i pretvorili ga u izraz odanosti splitskom klubu.
Gotovo pola stoljeća kasnije, 2021. godine, nastala je i nova navijačka verzija "Ja ne mogu drugo nego da ga volin", koju je Mišo snimio sa Sašom Antićem iz TBF-a. Tako je Runjićeva skladba povezala različite generacije i glazbene svjetove, od zabavne glazbe sedamdesetih do suvremenog splitskog hip-hopa i navijačke kulture.
Koliko mu je značio Đorđe Novković pokazala je i Mišina reakcija na skladateljevu smrt 2007. godine.
Prema tadašnjem izvještaju Jutarnjeg lista, novinari su Miši javili da je njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik iznenada preminuo. Mišo je najprije dugo šutio. Zatim je počeo govoriti o nepredvidivosti života, a na kraju je zaplakao. Bio je to kraj prijateljstva koje je počelo gotovo četiri desetljeća ranije i tijekom kojeg su zajedno stvorili pjesme koje su obilježile povijest domaće glazbe.
Novković je umro 2007., Runjić je preminuo 2004., a sada je otišao i Mišo. Iza njih su ostale pjesme koje publika već desetljećima zna napamet.
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
Izvor: Index Showbiz
