sreda, 23. septembarRegion bez filtera
EXplozivnoEXplozivno
Najnovije

IZ MEDIJA · Hrvatska · 23. 9. 2026. 08:21

Gitarist Jonathana: 'Da vam kažem što se dogodilo u SAD-u, više nikad ne bismo dobili vizu'

Riječki bend 24. rujna stiže u Vintage Industrial Bar, a Darko Petković Rade za 24sata je pričao o 15 godina benda, obiteljima, američkoj avanturi i trenutku kada su mogli ostati u New Yorku.

Gitarist Jonathana: 'Da vam kažem što se dogodilo u SAD-u, više nikad ne bismo dobili vizu'
Gitarist Jonathana: 'Da vam kažem što se dogodilo u SAD-u, više nikad ne bismo dobili vizu' · Izvor fotografije: 24sata Show

Riječki bend 24. rujna stiže u Vintage Industrial Bar, a Darko Petković Rade za 24sata je pričao o 15 godina benda, obiteljima, američkoj avanturi i trenutku kada su mogli ostati u New Yorku.

Priča Jonathana počela je 2011. godine u Rijeci, kada se okupila skupina prijatelja s iskustvom sviranja u drugim bendovima. Nekoliko godina poslije pjesma "Maggie" skrenula je pozornost šire publike na njih, a slijedili su albumi i izdanja "Bliss", "Getting Closer Is Keeping Us Apart", "To Love" i "To Hold". Posljednji studijski album "Everyone Else Is OK" objavili su u ožujku 2024., nakon nekoliko godina rada, a donio je 11 pjesama. Iza benda su i nastupi uz Editorse i The Killerse, festivali poput EXIT-a, INmusica i Waves Vienna te odlazak preko Atlantika i nastup na SXSW-u.

Kad su počinjali, međutim, teško da su mogli planirati što će Jonathan biti petnaest godina poslije. Zapravo, kaže gitarist Darko Petković – Rade, nisu previše planirali ni tada.

– Pa i ne baš. Mi smo dosta slučajno uletjeli u ovu kombinaciju. Nekako smo samo počeli svirati jer nam je tada bilo fora. Svirali smo dugo u drugim bendovima, rodila se neka nova energija među nama, imali smo dobar momentum i samo krenuli – prisjeća se Rade.

U toj početnoj euforiji čak mu se činilo mogućim da će zajedno svirati zauvijek. Bilo im je dobro, sve su pomalo romantizirali i nisu previše razmišljali o tome što će se dogoditi kada u priču uđu ozbiljniji poslovi, obitelji i sve ono što s godinama počinje puniti kalendar. Sumnje u dugovječnost benda, kaže, došle su poslije.

– Život je počeo stiskati i stvari su se krenule razvodnjavati, kao u svakom odnosu. I sad zapravo ne vjerujem dokle smo stigli i da još idemo. Pogotovo kad se uzme u obzir da nikad nismo bili pravi profesionalci u glazbi i da smo morali raditi uz bend. Volimo to i ne odustajemo jer nam je i dalje dobro. Vidjet ćemo do kada - komentirao nam je u razgovoru.

Rock'n'roll je tako s vremenom postao i ozbiljna logistička operacija. Okupiti šestero ljudi za kontinuirani rad danas je znatno kompliciranije nego u vrijeme kada su počinjali, a upravo je kontinuitet stvaranja, smatra Rade, presudan da bi bend ostao živ. Kada se dogovori turneja ili određeni projekt, vrijeme se nekako pronađe. Cijena toga, šali se, plaća se poslije.

– Onda se ide u kredit kod kuće. Komplicirano je, ali da se.

Godine zajedničkog rada nisu, naravno, potpuno eliminirale ni bendovske drame. Jonathan se još uvijek može posvađati oko praktički svega, samo što se petnaest godina iskustva ipak vidi u načinu na koji se članovi s tim nose.

– Drama se radi oko svega, ali smo dovoljno odrasli da se ne hvatamo za to, osim što ismijavamo i zajebavamo jedni druge. Uglavnom iza leđa – govori Rade.

Posebno poglavlje njihove priče ostala je američka turneja. U tri tjedna prešli su oko 9000 kilometara i odsvirali 15 koncerata, a na pitanje koja je najluđa situacija koju iz SAD-a još prepričavaju, Rade nudi odgovor koji možda govori više od same anegdote.

– Ako vam to ispričam, nećemo više nikad dobiti vize za Ameriku - nasmijao se.

Amerika im je, međutim, donijela i jedan od onih trenutaka u kojima se glazbeniku učini da bi život mogao krenuti potpuno drugim smjerom. Na završetku turneje odsvirali su posljednji koncert u New Yorku, nakon čega im je tamošnja hrvatska ekipa organizirala zabavu u penthouseu na Lower East Sideu. Među gostima su bili i ljudi iz glazbene industrije, a Rade se sjeća da je interes za bend tada postao vrlo konkretan.

Novinarka Billboarda željela se nekoliko dana poslije sastati s njima i napraviti intervju. Ljudi koje su upoznavali govorili su im da imaju dobre šanse uspjeti ako ostanu u SAD-u i nastave svirati. Problem je bio u tome što Jonathan više nije bio skupina klinaca koja može jednostavno nazvati kući i objaviti da se nekoliko mjeseci neće vratiti.

– Morali smo otići već drugi dan, vratiti se svojim obiteljima, poslovima i svemu ostalom. Svi su nam tada u Americi govorili da imamo velike šanse ako ostanemo i da samo trebamo svirati. Tada smo shvatili da smo možda prestari za to i da nemamo mogućnost nazvati doma i reći da se ne vraćamo idućih nekoliko mjeseci jer počinje hustle prema nekom nazovi uspjehu - priča nam Rade. Danas na taj trenutak gleda nešto drukčije nego što bi ga vjerojatno gledao dvadesetak godina ranije.

– Sad mi je nekako drago da je bilo tako. U ovim godinama to sve ne izgleda tako romantično kao nekad kad smo bili klinci - zaključio je.

Ako su neke pjesme tijekom godina izgubile mjesto na koncertima, Jonathan oko toga nije previše sentimentalan. Ono što više nisu željeli svirati jednostavno su maknuli sa set-liste, bez obzira na želje publike. S druge strane, postoji pjesma kojoj se uvijek rado vraćaju.

– "Pictures" nam je nekako najveći gušt svirati. Dosta nas je obilježila i oblikovala – kaže Rade.

Upravo su koncerti tijekom godina postali jedan od zaštitnih znakova Jonathana. Bend je 2020. osvojio Rock&Off nagradu za koncertnog izvođača godine, a njihovi nastupi tradicionalno počivaju na velikoj količini energije i fizičkom angažmanu.

S petnaestak godina više nego na početku, tijelo ipak nešto brže podsjeti da 2011. nije bila jučer.

– Osjećamo to svaki dan. Definitivno nismo više dečki iz 2011. Sad nakon koncerta po uputnicu kod doktora i na neku terapiju – šali se Rade.

I Jonathanova glazba s godinama se mijenjala zajedno s njima. Album "Everyone Else Is OK", objavljen 2024., nastajao je tijekom turbulentnog razdoblja, a bend ga je opisao kao odraz vremena kroz koje su prolazili oni sami, ali i društvo oko njih.

Rade pritom pojašnjava da naslov albuma ne govori jednostavno o osjećaju da su svi drugi dobro dok se pojedinac sam bori s problemima. U središtu je, kaže, nešto što je postalo gotovo svakodnevni refleks, uspoređivanje vlastitog života s pažljivo uređenim životima koje gledamo na društvenim mrežama.

– "Everyone Else Is OK" zapravo govori o romantiziranju tuđih života kroz lažnu sliku društvenih mreža, gledanju na sebe i svoj život kao na neuspjeh i stvaranju kompleksa manje vrijednosti - istaknuo je. O anksioznosti kao izvoru tekstova, dodaje, preciznije bi govorio frontmen Zoran Badurina, ali Rade je povezuje i s određenom vrstom hipersenzibilnosti. Čovjek intenzivnije reagira na svijet oko sebe, jasnije vidi stvari koje nisu osobito lijepe, a sve što se pritom nakuplja negdje mora pronaći izlaz.

O takvim je stvarima, smatra, s godinama postalo lakše govoriti. Nestaje potreba da se čovjek neprestano skriva iza određene slike o sebi, a život se počinje promatrati s nešto veće distance.

– Nema se više što skrivati. Vrijeme ide, sve više kužiš bizarnost života i da ništa nema smisla osim malo ljubavi - kaže gitarist.

Petnaest godina na sceni donijelo im je i susrete s brojnim velikim imenima. Dijelili su pozornice s Editorsima i The Killersima, prolazili backstageovima velikih festivala i iz neposredne blizine gledali kako funkcioniraju puno veće produkcije. Ipak, jedan prizor posebno je ostao Radeu u sjećanju, odnos članova Placeba koji je vidio iza pozornice.

Prema njegovu iskustvu i dojmu iz tog susreta, dvojica članova benda tada praktički nisu komunicirala, a organizacija oko njih bila je postavljena tako da se izvan pozornice što manje susreću. Velika produkcijska ekipa, kaže Rade, morala se prilagođavati toj dinamici.

– Svi hodaju kao po jajima zbog tog njihovog odnosa, a puno ljudi radi na njihovoj produkciji. Dosta otužno sve skupa, ali show must go on – prisjeća se.

Jonathan se, barem zasad, nalazi na sasvim drugoj točki svoje priče. Njihov bend možda više nije romantična ideja o petorici prijatelja koji nemaju drugih obveza osim probe i sljedećeg koncerta. Postoje poslovi, obitelji, djeca, rasporedi, umor i povremeni "krediti" koje treba vratiti kod kuće. Ali postoji i razlog zbog kojeg se, petnaestak godina poslije, i dalje okupljaju, stvaraju i ulaze u kombi.

A što publika može očekivati od Jonathana u Vintage Industrial Baru? Rade je ovaj put bio znatno kraći nego kada govori o životu, Americi, godinama i smislu svega.

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: 24sata Show

Izvor: Vest preneta sa portala 24sata Show. Pogledajte originalnu objavu.
Povezane priče