Frontmen benda Nenad Borgudan govori nam o 20 godina benda, novom albumu, koncertu u Boogaloou i tko sve sluša njihove pjesme
Kad danas pogledate tih 20 godina, što vam je teže povjerovati, koliko se bend promijenio ili koliko se zapravo nije promijenio?
Bend se promijenio onoliko koliko smo se i mi kao ljudi, ili ja kao autor, promijenili. Postupno, logično, bez prevelikih potresa, u srži smo to mi, s istim zanosom za glazbu kao i prije 20 godina. Najteže mi je povjerovati da je prošlo već 20 godina.
Kako danas gledate na Nenada od prije 20 godina? Biste li tom mlađem sebi nešto savjetovali ili biste mu radije rekli da ništa ne mijenja?
Nenad od prije 20 godina sigurno nije znao puno toga što današnji zna, ali isto tako i nije učinio previše pogrešaka. Neke stvari bih sigurno učinio drugačije s današnjim spoznajama, ali zapravo vjerujem da je sve kako je moralo biti pa ne žalim ni za čim.
Jeste li ikad ozbiljno pomislili: 'Možda je vrijeme da se prilagodim?'. Ili vam je važnije ostati svoj, čak i kad to znači teži put?
Sigurno da kad 'ubodeš' nešto što naiđe na šire prihvaćanje pomisliš da si pronašao recept po kojem možeš dalje raditi i biti uspješan, međutim to uopće nije tako. Samoga sebe sam demantirao puno puta i gotovo uvijek se iznenadim nad sudbinom nekih pjesama. Stagnacija je smrt za stvaralaštvo tako da je nužno tražiti, nikad ne biti predugo u komfornoj zoni iako je suprotno prirodnoj ljudskoj reakciji. A biti svoj je jedino što imaš i što možeš ponuditi svijetu kao autentično i zanimljivo pa je stoga ključno inzistirati na tome.
'Umjetne glave' prilično je intrigantan naziv za novu pjesmu. Na što ste konkretno mislili kad ste je pisali?
Pjesma govori o realitetu koji živimo, o današnjem vremenu koje plaši svojom brzinom promjene i mogućim posljedicama. Teško se tako brzo prilagođavati, naročito nama koji smo svjedoci i "analognog" vremena, tako da su umjetne glave simbol današnjice, u konkretnom slučaju riječ je o umjetnoj inteligenciji.
Nakon 20 godina i mnogo koncerata, postoji li još uzbuđenje prije izlaska na pozornicu? I što vas danas može iznenaditi na koncertu, a prije 20 godina nije moglo?
Uzbuđenje uvijek postoji, danas je sigurno nešto manje zbog nagomilanog iskustva, a i naučio sam metode kako si pomoći da to ne bude štetno uzbuđenje koje koči, već ono radosno, zbog trenutka u kojem se nalazim.
U Boogaloou svirate 2. listopada. I imate li nakon 20 godina očekivanja od publike?
Uvijek postoje očekivanja od publike, kao i od nas samih i nada da će koncert biti nezaboravno iskustvo i njima i nama. Nekad sam se užasavao pogrešaka na koncertima, a danas, ako se dogodi, samo se nasmijemo i nastavimo dalje. Naučili smo blefirati.
Vaše kćeri odrastaju uz tatu koji je glazbenik. Doživljava li vas starija kći uopće kao 'izvođača' ili ste za nju jednostavno tata koji ide na posao? Sluša li Detour?
Za nju sam jednostavno tata, a moj posao je nešto što uopće nema utjecaja na naš odnos, osim što kaže da voli moju glazbu i ja joj, vjerovali ili ne, vjerujem. Nisam siguran sluša li je jer ne živimo zajedno, ona studira izvan Hrvatske pa nemam dnevni uvid, ali to su pjesme njezina tate, tako da sigurno neka emocija postoji, i to je nešto što na kraju nasljeđuje od mene i bit će dijelom njezine obiteljske povijesti.
A kako vas doživljava mlađa kći? Zanimaju li je uopće tatine pjesme, koncerti i cijeli taj svijet ili joj je sve to potpuno nevažna stvar?
Ona tek ulazi u svijet moje glazbe, malo pomalo. Njezina glazba je uglavnom iz omiljenih crtića i dječjih emisija. Kao mlađoj joj je mama puštala Detour, voljela je to i super reagirala, no otkad je sama počela birati glazbu, izbor se malo promijenio. Ali vjerujem da je negdje u primozgu ostala zapisana informacija, a i imat će cijeli život da procesuira moje pjesme, tj. silom prilika bit će joj nametnute.
Danas živimo u potpuno drugačijem glazbenom svijetu - streaming, društvene mreže, algoritmi, umjetna inteligencija... Prihvaćate li to novo vrijeme bez straha i s radoznalošću ili se ponekad ipak sa sjetom vraćate u vrijeme kad je glazba funkcionirala potpuno drugačije?
Mi smo generacija i bend koji je krenuo kad ništa od spomenutog nije postojalo. Prošli smo kroz sve faze razvoja i digitalizacije, tako da mi je teško reći da me išta posebno plaši. Osobno ne pratim aktualne trendove na društvenim mrežama i manje sam u toku, ali zato imamo mlade članice koje su u tome 'doma' i koristimo se uslugama profesionalaca.
Postoji li nešto iz vremena kad je Detour počinjao što vam danas nedostaje, nešto što smo dobili razvojem tehnologije, ali izgubili putem?
Nedostaje mi vrijeme u kojem glazbenik nije morao biti netko tko se nudi po društvenim mrežama. Taj oblik samopromocije mi je uvijek djelovao pomalo neukusno i ekshibicionistički, barem u mojem slučaju, no neki su profitirali i jako dobro se snalaze u tome, naročito pripadnici mlađih generacija. Meni osobno je draže da drugi pričaju o tebi, a ne ti sam o sebi. I fale mi intervjui uživo...
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
