Trinaest godina nakon odlaska trogirskog slavuja supruga Janja prisjetila se za Cafe njihove ljubavi, a Nenad Ninčević otkrio je uspomene na velikog prijatelja.
Janja i Vinko upoznali su se još u mladosti, mnogo prije nego što je postao jedno od najprepoznatljivijih imena domaće glazbene scene. Njihova ljubavna priča počela je na zabavi, a Vinko je svojedobno priznao da je imao veliku tremu prije nego što je pozvao Janju na ples. Taj susret bio je početak ljubavi koja je obilježila njihove živote. Proveli su zajedno četiri desetljeća, dijelili svakodnevicu, putovanja, prijateljstva i brojne lijepe trenutke.
- Te divne godine provedene s njim neću zaboraviti nikad. Uvijek je bio vedar, nasmijan, šalio bi se... - govori nam Janja. Upravo su joj male svakodnevne uspomene među najdragocjenijima. Katkad je dovoljna samo pjesma na radiju da je vrati u vrijeme kad su uživali zajedno.
- Baš sam se maloprije vraćala iz trgovine i na radiju je svirala ‘Koliko te na rastanku volim’. Sjetila sam se kako bi on iz šale izmijenio tekst i tako ga pjevao. Uvijek bi ubacio nešto zanimljivo, životno - prisjeća se. Vinkova sklonost improvizaciji katkad bi se prenijela i na pozornicu, a Janja nam je otkrila simpatičnu anegdotu.
- Uvijek sam mu govorila da ne pjeva izmijenjene tekstove jer će pogriješiti i to mu se zaista dogodilo. Jednom je na pozornici otpjevao tekst oko kojeg smo se šalili u društvu i moram vam priznati da sam protrnula na trenutak - prepričava kroz smijeh. Takvih je dogodovština, kaže, bilo mnogo. Vinko je volio život, ljude i veselje, a njihova je kuća gotovo uvijek bila puna prijatelja.
- Sve bi se okrenulo radi veselja, druženja i ekipe. Nije volio samoću. Nakon dugih putovanja, naravno, volio je da smo nas dvoje sami, ali uvijek bi organizirao da prijatelji dođu kod nas ili mi kod njih. Svake večeri bila bi nam puna kuća - govori nam. Posebno mjesto u njihovu domu imali su i najmlađi članovi obitelji.
- Kod nas su uvijek bili naši nećaci, obožavao je djecu - dodaje Janja.
Premda sami nisu uspjeli ostvariti želju da postanu roditelji, djeca su im uvijek bila posebno važna.
- Borili smo se i nismo uspjeli imati djecu. Oboje smo bili osjećajni kad su djeca u pitanju - iskreno nam je rekla. U njihovoj je svakodnevici bilo mnogo smijeha, a Janja nam je ispričala i simpatičnu anegdotu o vlastitu pjevanju.
- Ja sam Palčica, rođena sam sa sedam mjeseci i komentirala sam Vinku da se kod mene sluh još nije stigao uštimati do kraja. Nisam nikad dobro pjevala, a njemu sam znala prigovoriti da me u toliko zajedničkih godina nije uspio naučiti - našalila se Janja.
Vinko Coce rođen je u Trogiru, gradu s kojim je ostao neraskidivo povezan tijekom cijelog života. Ljubav prema glazbi pokazivao je još kao dječak, no samostalnu karijeru počeo je 1991. Uslijedila je suradnja s Nenadom Ninčevićem i Joškom Banovom, koja je rezultirala pjesmama što su obilježile njegovu karijeru. Pjesme poput “Mirno spavaj, ružo moja”, “Dalmacijo, sve ti cvitalo”, “Ribari”, “Vilo moja”, “More li” i “Kada umren umotan u bilo” postale su neizostavan dio njegova glazbenog naslijeđa. Među onima koji su imali priliku izbliza upoznati Vinkov talent bio je i Nenad Ninčević. Njihova suradnja s vremenom je prerasla u prijateljstvo, a Ninčević i danas s posebnom toplinom govori o pjevaču čiji mu glas često nedostaje.
- Pamtim njegov dječji osmijeh. Vinko je bio univerzalna pojava, osjećao je glazbu. Sjećam se njegove ruže koju sam mu ‘uvalio’, a koja mu je postala zaštitni znak - prisjetio se Ninčević u razgovoru za Cafe.
- Dok snimam u studiju, često mi zafali njegova boja glasa. Takvog tenora Hrvatska nije imala - ističe. Ninčević se prisjetio i nastanka jedne od najpoznatijih Cocinih pjesama, “Mirno spavaj, ružo moja”.
- Sjećam se pjesme ‘Mirno spavaj, ružo moja’, koju sam pisao upravo za Vinka. U momentu mi je izletio refren, a danas je ta pjesma u top 10 mojih pjesama u izvještajima ZAMP-a - govori nam. Otkrio je i kako je izgledao njihov zajednički rad u studiju te što ga je toliko fasciniralo kod Vinka.
- Cocu sam doživljavao kao vrhunskog tenora. Radi se o neviđenoj boji glasa. Kod njega si mogao odmah pogoditi sa svime, pjesme su jednostavno zvučale nevjerojatno. Vinko je apsolutno imao ‘X faktor’, kako to danas kažu u svijetu - objašnjava. Baš kao i Janja, Ninčević se Vinka ponajprije sjeća kao čovjeka koji je volio šalu, prijatelje i dobro društvo. Njihova druženja bila su ispunjena smijehom, a Vinko je često bio glavna meta prijateljskih podvala.
- Bio je totalni veseljak. Stalno smo se smijali i stalno smo smišljali spačke. Bio je idealan materijal za sitne podvale u kojima bi on ‘progutao foru’. Znam da je često govorio: ‘E, jeste me zavidali’. Bio je neiskvareno dijete, nikad se nije ljutio. Ako smo nekog u društvu voljeli, onda je to bio Vinko. On je volio sjediti s društvom, dugo je znao pjevati... Strašno je bio druželjubiv - govori Ninčević. Unatoč velikoj popularnosti, Vinko je ostao jednostavan, a upravo je to, smatra njegov dugogodišnji suradnik, bio jedan od razloga zbog kojih ga je publika toliko voljela.
- Već zadnjih par godina karijere mislim da je Vinko znao da ulazi u povijest. Ipak, nije sebe doživljavao na taj način. S njim nije bilo komplikacije. Ako si mu došao s najskupljim šampanjcem, on bi rekao da izvadiš bocu vina od pet kuna - prisjeća se Ninčević. Koliko je bio spontan, pokazuje i anegdota s jednoga novogodišnjeg nastupa.
- Sjećam se kad je prvi put pjevao za doček. Koncert je krenuo u 23.30, a on je već u 00.15 rekao s pozornice da ide malo sjesti jer da je i njemu Nova godina. Nije svima bilo drago, ali to je bio jednostavno on - prepričava uz osmijeh. Trinaest godina nakon Vinkove smrti njegove pjesme ne prestaju živjeti, a upravo su najmlađi izvođači oni koji Janju posebno dirnu.
- Najviše sam osjećajna kad danas čujem da djeca pjevaju njegove pjesme. Onda samo plačem. Na primjer, ‘The Voice Kids’, zaista su me dirnuli u nekoliko navrata. Te epizode bih vratila natrag i gledala ih po nekoliko puta - priznaje nam.
- S nekima sam se i povezala, bilo je tu i kumovanja. Evo, na primjer, čula sam se i s Marinom Vrgočem kad je izveo njegovu pjesmu. Neki natjecatelji slali su mi fotografije i snimke - otkriva Janja. Posebno je raduje što se ljubav prema njegovim pjesmama prenosi s generacije na generaciju. Vinko je za života obožavao djecu, a Janja vjeruje da bi ga upravo njihova ljubav prema njegovoj glazbi danas najviše usrećila.
- Imao je povećano srce zbog zdravstvenog stanja, a da danas vidi djecu koja pjevaju njegove pjesme, srce bi mu bilo još duplo veće - govori nam emotivno. Ninčević vjeruje da bi Coce, da je poživio, i dalje bio jedan od najtraženijih domaćih izvođača.
- Danas, da je, daj Bože, pobijedio bolest, sigurno bi punio arene. Odličan je bio s publikom, sjajan je bio na pozornici - ističe. Iako se Vinka najradije prisjeća kroz smijeh, Ninčević posebno pamti i njihovu posljednju večer. Coce je preminuo 26. listopada 2013., pet minuta prije ponoći, u KBC-u Split, nakon višemjesečnih zdravstvenih problema povezanih s dijabetesom i povišenim krvnim tlakom. Ninčević ga je te večeri posjetio u bolnici, ne sluteći da će to biti njihov posljednji susret.
- Pamtim tu zadnju noć kad je umro. Sat vremena prije bio sam kod njega u bolnici. Izgledao je dobro. Liječnik mi je u jednom trenutku rekao da idem kući, izgleda da je znao što se sprema i htio me poštedjeti toga - prisjeća se. Vinko je pokopan 28. listopada na trogirskom groblju, upravo na rođendan Torcide, navijačke skupine njegova voljenog Hajduka. Navijači su mu na posljednjem ispraćaju odali počast transparentom s riječima: “Glas tvoj nikad umrit neće”. Godišnjicu suprugove smrti Janja će obilježiti okružena najbližima, čuvajući uspomene na četiri desetljeća zajedničkog života.
- Za njegovu godišnjicu naručila sam misu i aranžman za groblje, taj dan provest ću s obitelji i prijateljima - govori nam. Iako je od njihova posljednjeg zajedničkog trenutka prošlo 13 godina, zahvalnost za sve što su zajedno proživjeli ostaje.
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
