Pulski punk veterani velikim koncertom u Vintageu obilježavaju tri desetljeća buke, stava i pjesama koje danas pjevaju nove generacije.
Trideset godina, četiri studijska albuma, stotine koncerata i bezbroj decibela kasnije, Antitodor i dalje radi upravo ono zbog čega je 1996. i nastao, svira punk glasno, direktno i bez previše kompromisa. Kada se Todor danas vrati na same početke benda, tri desetljeća ne doživljava samo kao glazbenu obljetnicu. To je doslovno polovica njegova života.
- Trideset godina je točno pola mog života. Pola života Antitodor i ja starimo zajedno, učimo jedan od drugoga i uživamo zajedno - kaže Todor, koji tvrdi da je još 1996. nekako bio siguran da će bend dugo trajati. Od početka su, prisjeća se, kliknuli s publikom, a koncerti su bili „totalna ludnica“, baš kao što su, dodaje, i danas. Upravo se ta povezanost pokazala dobitnom kombinacijom za dug staž na sceni.
Priča je počela u Puli pod imenom Antitodor i Talenti, a prvotni plan uopće nije bio stvaranje autorskog benda. Ideja braće Bijažić, Alexa, koji je u međuvremenu preminuo, i Pitzeka bila je okupiti punk cover bend koji bi svirao uspješnice od početaka punka do sredine osamdesetih. Na repertoaru su trebali završiti Sex Pistols, The Clash i Ramones, ali i Problem, Pankrti, Paraf i drugi regionalni punk bendovi.
Todor je, međutim, na prvu probu stigao s dvije već dovršene vlastite pjesme, „Gubitnik“ i „Anarhija u mome gradu“. Krenuli su prvo s njima i više se nisu vratili početnom planu.
- Nastavili smo dalje s našim pjesmama, tako da su coveri pali u zaborav - prisjeća se. Obrade ipak nisu potpuno nestale iz priče Antitodora. Na svakom albumu obradili bi nečiju pjesmu i napisali svoj tekst, među ostalim i skladbe Partisansa i Guitar Gangstersa.
Da se oko benda od samog početka događa nešto posebno postalo je jasno već na prvom koncertu, održanom 1996. na Monte Paradisu u staroj pulskoj tvrđavi. Još tijekom tonske probe stotinjak ljudi napravilo je, Todorovim riječima, „ludi pogo“, a na samom koncertu publika je već pjevala njihove pjesme.
U vremenu bez YouTubea i streaming servisa to je bilo još neobičnije. Ljudi su nekako dolazili do njihova demo-snimka i međusobno ga presnimavali na kazete. Istodobno je u Puli stasala nova generacija punkera iz koje su izlazili bendovi poput FOB-a, Antiotpada i Pokreta Otpora. Upravo su ti tadašnji klinci bili uz Antitodor od prvih dana.
Kroz Antitodor je tijekom 30 godina prošla masa glazbenika. Todor povijest benda dijeli na četiri glavne postave, a jedina konstanta kroz sve njih bio je upravo on. Dio nekadašnjih članova danas je razasut po svijetu, neki su otišli „trbuhom za kruhom“, dok su drugi jednostavno prestali svirati i, kako kaže, okačili instrument o zid.
- Da smo mi bend koji svira za ozbiljne novce, možda bi se neki i zadržali dulje - kaže Todor.
No za ostanak u Antitodoru nikada nije bilo dovoljno samo znati dobro svirati. Član benda, objašnjava, mora biti odličan glazbenik, ali i vjerovati u ono što Antitodor predstavlja.
- Mi nismo ansambl za zabavu masa, mi smo ideja, stav, ponos radničke klase i glas svakog ugnjetavanog živog bića na našoj planeti.
Današnju postavu čine osnivač i frontmen Todor, basist Dorian Matošević, gitaristi Dino Krivičić i Ivan Jović te bubnjar Vincent Ereš. Upravo će ta postava u Vintageu napraviti presjek kroz tri desetljeća benda i pjesme koje su ga pratile od pulskih početaka do današnjih pozornica.
Imaju iz čega birati. „Gubitnik“ iz 1999., „Ne bojim se“ iz 2004., „Punker“ iz 2010. i „Dobrodošli u Hrvatsku“ iz 2016. ostavili su iza Antitodora katalog koji danas povezuje nekoliko generacija publike. No Antitodor je oduvijek prije svega bio koncertni bend. Tijekom godina svirali su diljem Hrvatske i regije, prolazili klubove i festivale te dijelili pozornicu s bendovima poput GBH-a, Misfitsa, Battalion of Saints, Anti-Nowhere Leaguea i Toy Dollsa.
Susreti s ljudima čije je ploče nekada slušao ostavili su Todoru brojne priče, a posebno se dobro sjeća druženja s GBH-om.
- Bila je čast dijeliti binu s ljudima koji su ti bili uzori u životu. Nekako smo najviše kliknuli s G.B.H.-om - ispričao nam je.
View this post on Instagram A post shared by Antitodor (@antitodorpunk)
Članovi britanskog benda spavali su kod njegova prijatelja Maxija, koji više nije među njima. Todor ih je jedno jutro pitao što žele za doručak, otišao do svojih roditelja i iz kokošinjca donio dvadesetak domaćih jaja. Kada je razbio prvo, nastao je problem koji nije očekivao.
Menadžer GBH-a začuđeno ga je pitao zašto je žumanjak toliko narančast kada bi, po njegovu mišljenju, trebao biti žut poput limuna. Trebalo im je neko vrijeme da objasne kako izgledaju prava domaća jaja.
- Najbolje je bilo kada su ih probali pa se njihov bubnjar čudio tome da jaja imaju okus - smije se Todor.
Ni druženje s Misfitsima nije prošlo bez priče za prepričavanje. Organizatori su Antitodoru dali vegetarijansku hranu koju nisu htjeli jesti pa su, prisjeća se Todor, Misfitsima „oteli tacnu mesa“. Takvih se dogodovština tijekom godina nakupilo dovoljno da ozbiljno razmišlja kako bi ih jednoga dana mogao pretočiti u knjigu.
Tri desetljeća benda možda se najbolje vide kada Todor pogleda ljude ispred pozornice. Na nedavnoj pulskoj proslavi 30 godina Antitodora okupilo se, kaže, oko 1300 ljudi, od četrnaestogodišnjaka do sedamdesetogodišnjaka. Poseban je osjećaj vidjeti mlade koji bez problema pjevaju pjesme nastale mnogo prije nego što su se rodili.
- Naravno da je lijepo gledati te mlade, od kojih su neke naše pjesme duplo starije, kako ih pjevaju zajedno s nama - kaže glazbenik.
Todor smatra da se posljednjih četiri ili pet godina punk scena ponovno vratila i da među publikom ima jako puno novih klinaca. Njihov pogled na svijet posebno ga zanima. Voli poslušati što ih muči, što žele i o čemu sanjaju, pa zato vrijeme na koncertima radije provodi među publikom nego zatvoren u backstageu s drugim bendovima.
Za svakoga pokušava odvojiti malo vremena jer, kaže, zna koliko to ljudima znači, a znači i njemu. Uostalom, upravo su oni kupili ulaznicu da bi bend došli vidjeti i čuti.
- Uvijek kažem da tijekom večeri imaju pravo na mene tri puta: prije koncerta, za vrijeme koncerta, kada smo kao jedno, i nakon koncerta. Ne možeš ih ne obožavati.
Ako se publika promijenila i pomladila, teme kojima se Antitodor bavi nisu nestale. Od samih početaka njihove pjesme govore o društvenim problemima, nepravdi, autoritetima i životu običnog čovjeka. Todor smatra da svako vrijeme ima nešto čemu se treba suprotstaviti i o čemu se može i mora pjevati.
Kada se vrati u 1996., prisjeća se poratnih godina, privatizacije, zatvaranja velikih i malih tvrtki te ljudi koji su ostajali bez posla. Za njega je to bio tek početak procesa čije posljedice vidi i danas.
Među temama o kojima želi govoriti navodi korupciju, društvenu nejednakost, mržnju, netrpeljivost, homofobiju, rasizam i nacionalizam. Sve su to, kaže, teme njegovih pjesama.
- Želim svijet u kojem se nitko neće osjećati loše zbog onoga što je. Lijek protiv fašizma je čitanje, a lijek protiv rasizma putovanje. Građanin sam svijeta, moja je majka Zemlja, kao i svih nas.
Umjesto traženja razlika, smatra da bi ljudi trebali više gledati ono što im je zajedničko – potrebu da vole i budu voljeni.
- Mi uporno tražimo razlike i razloge za mržnju. Pitanje koje se nameće je: ‘Zašto mislite da vaša mržnja vrijedi više od naše ljubavi?’
Društveni komentar bit će snažno prisutan i na novom albumu, koji zasad nosi radni naslov "Smrt turizmu, sloboda narodu". Za bend koji dolazi iz Pule naslov nije slučajan.
Todor pamti Pulu kao snažan industrijski i turistički grad, dok danas smatra da je ostala gotovo isključivo turistička. Problem pritom ne vidi samo u Puli, nego i u brojnim drugim gradovima na jadranskoj obali.
Posebno ističe propast industrije. Kada je 1985. počeo raditi u Uljaniku, kaže, brodogradilište je imalo oko 12.500 zaposlenih, što je bio golem dio stanovništva grada. Nestajale su ili se gasile i Arena trikotaža, pulska Mljekara, Puljanka, Istra, Astra, Bojoplast i druge tvrtke, a Todor se pita gdje su završile tisuće ljudi koji su živjeli od svojega rada.
Istodobno se mijenjao i sam grad. Nekadašnja Prvomajska, današnja Ulica Sergijevaca, bila je, prisjeća se, žila kucavica Pule, puna trgovina i ljudi bez obzira na godišnje doba. Danas su trgovački centri na periferiji, a nekadašnjom glavnom gradskom ulicom izvan sezone, slikovito kaže, „šetaju samo duhovi nekih prošlih vremena“.
Ljeti se događa potpuno suprotno. Grad je prepun turista, prometne gužve postaju svakodnevica, a plaže su toliko pune da je teško pronaći mjesto za ručnik. Todor posebno izdvaja praksu pojedinih turista koji ostavljaju ručnike preko noći kako bi sačuvali mjesto za sljedeći dan.
- Ne smeta meni turizam, ali ovakav masovni i neorganizirani nas ubija - naglašava.
Rješenje vidi u boljoj organizaciji prometa, ograničavanju ulaska turističkih osobnih automobila u grad, parkiralištima na ulazima u Pulu i organiziranom javnom prijevozu.
Otud i radni naslov novog albuma te poruka koju, pozivajući se na „staru, dobru Francijevu ligu za borbu protiv turizma“, izgovara bez okolišanja: „Smrt turizmu, sloboda narodu.“
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
Izvor: 24sata Show
